Kamioni

Borba sa vremenskim nepogodama na Lofotskim ostrvima

Lofotska ostrva u Norveškoj leže na 68° severne geografske širine Arktičkog kruga. Leti je vreme, ovde u zemlji ponoćnog sunca, fantastično. Međutim, zime mogu biti ekstremne, sa ledenim noćima i orkanskim vetrovima.
Vožnja po Lofotskim ostrvima.
Lofotska ostrva nude vozaču kamiona zadivljujuće pejzaže, ali i teške uslove.

Nalazimo se u Svolveru, jednom od najsevernijih gradova na svetu, da bismo upoznali vozača kamiona Kena-Mareka Vatnfjorda. On obično radi kao vozač kamiona za dugolinijski transport, ali nas danas vodi na putovanje od 120 km do mesta Rejne, blizu najudaljenijeg dela Lofotskih ostrva da skupljamo ribu. On je ovim putevima vozio već mnogo puta do sada, u ekstremnim vremenskim uslovima i za vreme polarnih noći. Iako nije od onih koji previše brinu, on uvek misli na bezbednost kada su loše vremenske prilike.

„Zapravo, ne mogu da garantujem da ću se ponovo vratiti kući. Nešto uvek može da iskrsne, kao što se i ranije dešavalo na nekim od najgorih puteva. Mi preduzimamo mere predostrožnosti, posebno kada znamo da će vremenske prilike biti loše, ali ne možeš samo da staneš. Naš posao je da prevezemo ribu i druge neophodne namirnice do zajednica koje se ovde nalaze, kada su svi ostali u svojim domovima“, kaže Ken-Marek.

Opreznost nikada nije na odmet. Ovde je opasno.

Ken-Marek napušta Svolver kako bi putovao zapadno autoputem E10. Mora da vozi sredinom puta kroz prvi tunel, koji je uzak i sa niskim stranama. Usporava nakon izlaznog puta za Heningsver, jedno od najpoznatijih ribarskih sela Lofotskih ostrva. Svestan je da se ovde nedavno dogodila smrtonosna nesreća, kada je danski kamion verovatno prebrzo vozio u krivini i probio zaštitnu ogradu, survavši se ka moru. Tog dana, kada je danski vozač poginuo, led na mestu udesa je bio gladak kao staklo, a kamion je sa sobom odneo i 100 metara zaštitne ograde.

„Prikolica se otkačila, udarila u vozačku kabinu i završila u vodi. Od tada su proširili put i ojačali zaštitnu ogradu, ali čovek nikada ne može da bude previše oprezan. Ovde je opasno.“

Ken-Marek je odrastao u Sarpsborgu u južnoj Norveškoj, ali se preselio na sever kada se njegova baka iz Svolvera razbolela. Prijavio se za posao u lokalnom hotelu i ubrzo se rodila ljubav između njega i upravnice hotela, Ane Helen. Iako se par na godinu dana preselio na jug, Ken-Marek se rado vratio na sever kada mu je ponuđen posao vozača kamiona za dugolinijski transport.

To je bilo 2007. godine. Danas Ken-Marek, Ana Helen i njihov sin Kasper žive u centralnom Svolveru, nedaleko od Svolver terminala gde se nalazi Thors Varetransport, firma za koju Ken-Marek radi.

„Stvarno ne bih mogao da zamislim da radim nešto drugo. Siguran sam da mnoštvo ljudi to radi zbog novca, ali da budem vozač kamiona za dugolinijski transport je za mene način života. To mi je u genima.“

Stižemo u ribarsko seoce Rejne, jedno od najlepših mesta u oblasti Lofotskih ostrva. Ovde živi 330 ljudi, od kojih većina radi na ribarskim brodovima ili u fabrici ribe. Ovde je Ken-Marek nebrojeno puta skupljao ribu.

Stvarno ne bih mogao da zamislim da radim nešto drugo. Siguran sam da mnoštvo ljudi to radi zbog novca, ali da budem vozač kamiona za dugolinijski transport je za mene način života. To mi je u genima.

„Dobro je okrenuti veliki kamion ovde kada utovarujete robu, ali put dole ima nekoliko prepreka koje je teško zaobići tokom najgorih dana. Put je dovoljno širok samo za jedan automobil i nema zaštitne ograde zbog mnogo krivina na putu. Voda dolazi sve do asfalta. Ako napravite i najmanju grešku, naći ćete se u vodi.“

Ken-Marek nam kaže da je srećan što se firma za koju radi fokusira na blisku saradnju sa firmom Volvo i da mu kamion mnogo znači.

„Registrovan je istog dana kada mi se rodio sin. To je bio dan dvostruke proslave.“

Ovog dana, međutim, Ken-Marek se ne nalazi iza svog volana. Umesto toga on probno vozi jedan od najnovijih firminih kamiona, Volvo FH 540 sa novom tehnologijom I-Shift sa dvostrukim kvačilom. Kaže da mu je veoma čudno da ne čuje kada kamion menja stepen prenosa.

 

„Čak ni moj automobil nema tako dobar menjač. Istovremeno, kamion doima veoma snažno, što nam je veoma važno kada naiđu loše vremenske prilike. Nema sumnje da nova tehnologija unapređuje naše svakodnevne živote. To znači da smo bezbedniji i da možemo da prevozimo robu tokom cele godine.“

Vozimo se preko Gimsejstraumen mosta. To je jedno od najvetrovitijih mesta Lofotskih ostrva. Danas duva lagan povetarac, ali Ken-Marek je preko mosta vozio i kada je brzina vetra prelazila 30 metara u sekundi, kada je most zapravo bio zatvoren.

„Kamion je vozio tako težak teret, pa sam mislio da će biti u redu. Brisači vetrobranskog staklla su se iznenada razbili o vetrobransko staklo, štitnik od sunca je pukao i vetar je zahvatio čitav kamion. Morao sam da upravljam naspram vetra kako bih zadržao kamion na mostu. Nisam bio uplašen, ali moram da priznam da sam malo bio zabrinut. Na sreću sam bio u redu. Neću to raditi ponovo“, kaže on.

Još uvek nismo stigli do Svolvera, a počinje da se smračuje. Dani su kratki u ovo doba godine. Između 7. decembra i 5. januara uopšte ne vidite sunce. To je period polarne noći.

„U ovo doba godine nikada ne možete da se sasvim opustite. Putevi su obično uži, nasipi snega veći i danonoćno je mračno. Uživam u vremenu provedenom za volanom, ali ne smete da spustite gard. Viđao sam kamione kako udaraju u bankinu i prevrću se.“

Firma za koju Ken-Marek vozi tačno zna šta da uradi ukoliko stvari postanu baš loše.

„Stvarno mi se sviđa pristup mog šefa u ovome. „Najvažnije je da bezbedno stignemo, a ne koliko nam je vremena za to potrebno. Nismo imali nijednu ozbiljnu nezgodu. Mislim da je to rezultat jasnog pristupa i naročito vožnje dobrih kamiona.“

Stigli smo nazad u Svolver. Dug radni dan je gotov. Ovog puta je sve proteklo dobro. Kamion sada treba da se istovari i parkira, pre nego što Ken-Marek kratko proćaska sa nekim kolegama koji još rade.

„Uvek je dobro ponovo videti Svolver terminal nakon dugog putovanja. Tada znam da ću ubrzo ponovo videti Kaspera. On me uvek čeka kod kuće.“

Put:

E10, ranije poznat kao put Kralja Olafa V, prati rutu od Lulea u Švedskoj do mesta O u Norveškoj. Od Svolvera do Rejnea na Lofotskim ostrvima put vijuga i uži je od 6 metara, često samo 5 metara širok. Put spada u jedan od 18 norveških nacionalnih turističkih puteva.

Kamion:

Model: Volvo FH 540, tegljač 6x2, model za 2015. godinu sa Krone poluprikolicom.
Karakteristike: I-Shift sa dvostrukim kvačilom i Volvo dinamičko upravljanje.
Motor: 13-litarski, 6-cilindarski dizel motor, 540 KS i 2.600 Nm.
Transportni zadaci: Kamion prevozi riblje proizvode i namirnice kako na Lofotskim ostrvima tako i u ostatku Norveške, prelazeći godišnje do 150.000 km.