HVO ima potencijal da pomogne vlasnicima kamiona da značajno smanje emisiju CO2 uz minimalan poremećaj u radu ili da smanje potrebu za dodatnim investicijama. Da li bi to mogao da bude vaš najbrži put ka dekarbonizaciji?
Tokom poslednjih 15 godina, globalna proizvodnja HVO (hydrotreated vegetable oil, hidrotretirano biljno ulje) ubrzano se povećava i ono postaje sve više ekološki prihvatljivije alternativno gorivo za mnoge kompanije. Da li će se ovaj razvoj nastaviti? Da li će HVO gorivo biti budućnost kamionskog transporta? Ili je njegov potencijal za razvoj ograničen?
HVO – poznat i kao obnovljivi dizel – jeste biogorivo koje se proizvodi od sirovina, kao što su biljna ulja (kanola, uljana repica, suncokret itd.), životinjske masti, korišćeno ulje za kuvanje i poljoprivredni otpad.
Hemijski HVO je skoro identičan standardnom dizel gorivu, pa je potpuno kompatibilan sa postojećim vozilima na dizel gorivo i infrastrukturom. Takođe se može koristiti u dizel motorima u mešavinama do 100% bez potrebe za bilo kakvim modifikacijama motora. To znači da vlasnici kamiona mogu direktno da zamene dizel HVO gorivom i odmah postignu značajno smanjenje emisija CO2 uz minimalan prekid rada i bez ulaganja u nova vozila ili infrastrukturu za dopunu goriva. Pored toga, vlasnici kamiona mogu bez ikakvih komplikacija naizmenično da koristite HVO i dizel gorivo.
Iako se oba goriva proizvode od organskih materijala, HVO može da se proizvede od većeg broja različitih sirovina i manje je osetljiv na kvalitet sirovina. Zato se proizvodnja HVO-a manje oslanja na useve hrane jer takođe može da koristi otpadne materijale. U poređenju sa biodizelom, time se smanjuje potencijalni negativni uticaj na životnu sredinu i proizvodnju hrane.
Još jedna važna razlika je kompatibilnost HVO goriva sa dizel motorima. HVO je potpuno kompatibilan i može da se koristi direktno kao alternativa za dizel gorivo, dok biodizel može da se koristi samo u ograničenim mešavinama, obično oko 5–20%.
Stvarna emisija izduvnih gasova (od rezervoara do točka) prilikom korišćenja HVO goriva iznosi nula. Kada je reč o emisiji izduvnih gasova tokom radnog veka goriva (od proizvodnje do korišćenja), smanjenje emisija CO2 zavisi od sirovine koja se koristi. Ako se, na primer, HVO proizvede od ulja uljane repice, postići će smanjenje od 25% u poređenju sa dizel gorivom. Ukoliko se proizvede od otpadnih ulja i masti, može se smanjiti emisija CO2 i do 90%.
Sirovine imaju veliki uticaj i na širi ekološki i društveni aspekt HVO goriva. Ako se pravi od jestivih biljaka, proizvodnja HVO može da postane direktno konkurentna proizvodnji hrane i može negativno da utiče na korišćenje zemljišta i cene hrane. Najgori scenario je da se HVO pravi od devičanskog palminog ulja jer to može da doprinese krčenju šuma i gubitku biodiverziteta, pri čemu može da ima ugljenični otisak do tri puta veći od fosilnog dizel goriva.
Zato je važno da postoji jasna transparentnost vezana za način proizvodnje datog HVO goriva i materijale koji se koriste. Već postoje optužbe da se za proizvodnju HVO goriva tajno koriste neotpadni materijal i devičansko palmino ulje. U bliskoj budućnosti će HVO gorivo koje sadrži palmino ulje skoro sigurno biti zabranjeno u EU planiranom Uredbom o krčenju šuma.
HVO potencijalno nudi vlasnicima kamiona najjednostavniji i najlakši put do dekarbonizacije.
HVO je relativno novo gorivo i njegova komercijalna proizvodnja počela je tek od 2007. godine. Međutim, od tada se ubrzano povećala. Između 2014. i 2023. godine, globalna proizvodnja se skoro utrostručila. Od 2023. godine SAD proizvode 11 milijardi litara HVO-a godišnje, u EU se proizvede četiri milijarde litara, a u Kini 1,4 milijarde litara.
HVO100 – HVO gorivo proizvedeno 100% od održivih sirovina – sada je široko dostupno u Skandinaviji i Beneluksu, a postaje sve rasprostranjenije u Nemačkoj. Italijanska energetska kompanija ENI spada u sve veći broj proizvođača nafte koji su svoje rafinerije nafte preobratili u pogone za proizvodnju HVO goriva i trenutno distribuira sopstvenu marku HVO goriva u Italiji pod nazivom HVOlution.
U SAD, kompanija Diamond Green Diesel nastavlja da se razvija i širi, tako da je sada drugi najveći proizvođač na svetu (najveći je Neste iz Finske). U međuvremenu su proizvođači nafte, uključujući Marathon, Phillips 66 i HollyFrontier takođe preobratili neke od svojih rafinerija nafte u pogone za proizvodnju HVO goriva. Sve u svemu, procenjuje se da bi proizvodnja HVO-a u SAD mogla da premaši 22 milijarde litara do kraja 2025. godine.
HVO je skup za proizvodnju i obično košta oko 10–15% više od dizel goriva. Na tržištima na kojima se uspešno koristi, različitim državnim podsticajima i subvencijama premošćuje se razlika u troškovima, te ga to čini finansijski održivijim.
Troškovi će se smanjiti povećanjem proizvodnje, s tim što bi to moglo da bude ograničeno globalnim manjkom održivih sirovina. Kao što je ranije pomenuto, otpadna ulja i masti su optimalni materijali iz ekološkog ugla, ali sada za njima postoji velika potražnja. Zapravo, IEA procenjuje da će, prema trenutnim prognozama i trendovima proizvodnje, industrija biogoriva doživeti krizu u snabdevanju sirovinama do 2027.
Kompatibilnost HVO goriva sa standardnim motorima sa unutrašnjim sagorevanjem znači da ono ima potencijal da vlasnicima kamiona ponudi najjednostavniji i najlakši put ka dekarbonizaciji. Za razliku od elektromobilnosti ili gasa, prelazak na HVO ne zahteva dodatna ulaganja u vozila ili infrastrukturu za dopunu goriva – potrebno je samo u rezervoar sipati HVO, a ne dizel gorivo.
Međutim, u stvarnosti HVO nije pristupačan svim vlasnicima kamiona. Osim toga, problemi sa snabdevanjem održivim sirovinama znače da globalna proizvodnja HVO goriva ne može da se poveća kako bi se ispunila potražnja u industriji. Iz tog razloga, sama HVO goriva neće rešiti klimatske izazove ove delatnosti – a dugoročno gledano, još uvek su nam potrebna i druga alternativna goriva.
Uprkos tome, HVO i dalje nudi mnogo potencijala. Za neke vlasnike kamiona to je ponuda dugoročnog rešenja, dok bi za druge HVO mogao da deluje kao prelazno gorivo. U svakom slučaju, igra važnu ulogu u dekarbonizaciji transportne industrije.
Ako želite da saznate više o različitim putevima ka dekarbonizaciji, možda vas zanima:
● Koje je najbolje alternativno gorivo za vaš kamion?
● Različite rute ka budućnosti bez fosilnih goriva
Osim toga, možete da saznate više o razvoju drugih alternativnih goriva, uključujući biološki tečni prirodni gas, akumulatorske električne kamione i vodonik
____________
Gerveni, M., T. Hubbs i S. Irwin. “Biodiesel and Renewable Diesel: What’s the Difference?” farmdoc daily (13):22, Department of Agricultural and Consumer Economics, University of Illinois at Urbana-Champaign, February 8, 2023
“What are the tailpipe emissions from HVO?”, Prema.
Källmén, A., et. al., “Well-to-wheel LCI data for HVO fuels on the Swedish market”. Izveštaj broj 2019:04, f3 Švedski centar za znanje za obnovljiva transportna goriva, Švedska.
Williment, Chloe; “Does the EU need to examine the sustainability of biofuels?”, Sustainability Magazine, 17 October 2024
“HVO biodiesel production volume worldwide from 2014 to 2023”, Statista Research Department, 6 January 2025.
“Global bioenergy statistics report 2024 summary”, World Bioenergy Association.
"ORLEN počinje da prodaje HVO100", Orelen, 2. oktobra 2024. godine
Gerveni, M., T. Hubbs i S. Irwin. "Overview of the Production Capacity of U.S. Renewable Diesel Plants for 2023 and Beyond." farmdoc daily (13):57, Department of Agricultural and Consumer Economics, University of Illinois at Urbana-Champaign, March 29, 2023.
“How much does HVO fuel cost compared to fossil diesel?”, Prema
“Is the biofuel industry approaching a feedstock crunch?”, International Energy Agency (IEA), December 2022.