Kamioni

Oteto od mora

Najveći nigerijski grad postepeno menja oblik. Ono što je počelo kao plan za zaštitu obale Lagosa od erozije preraslo je u najveći građevinski projekat u Africi – novu oblast Eko Atlantic, koja se gradi na kopnu otetom od mora.
Lukobran u Lagosu.
Lukobran dugačak osam kilometara, poznat kao Veliki lagoski zid, štiti Eko Atlantic od otvorenog okeana.

U10 časova uveče većina kamiona je parkirana iza ograde ogromnog gradilišta Eko Atlantic. Pod svetlima uličnih svetiljki nekolicina vozača Muslimana se moli, dok ostali leže na tankim odmotanim prostirkama na zemlji, sa prekrivačima preko glava. 

Metju Ude se sprema za spavanje. Kao i svakog drugog dana, i danas je vozio Volvo FMX do kamenoloma udaljenog oko 150 kilometara severoistočno od Lagosa kako bi pokupio granitne blokove za zaštitni zid dužine osam kilometara koji treba da odvoji Eko Atlantic od mora. 

„Nikada ne vozimo noću jer je suviše opasno. Prevelika opasnost preti od drumskih razbojnika“, kaže Metju. 

Suđeno je da Eko Atlantic postane budući Lagos. Poslovne i stambene oblasti nalaziće se na veštačkom poluostrvu površine deset kvadratnih kilometara koje se gradi odmah do oblasti poznate pod nazivom Viktorija Ajland. Zaštitni zid je testiran da bi se proverilo da li može da izdrži najveće oluje zabeležene do sada, a oblast unutar njega je ispunjena peskom iskopanim iz mora. 

Reč „Eko“ potiče iz lokalnog jezika joruba i znači „ljudi sa ostrva Lagos“, odnosno „starosedeoci“. Međutim, Metju ne potiče odatle. On je pripadnik etničke grupe Igbo i vozi kamion uzduž i popreko po Nigeriji od 1978. Doživljava posao kao hobi. 

„Naučio sam da vozim kamione u jednoj francuskoj firmi koja je imala Reno kamione. Ovo je prvi Volvo kamion koji vozim i dopada mi se. Ima dobar kočioni sistem, savršeno upravljanje i izvanrednu ravnotežu, čak i kada vozi težak teret“, kaže on. 

Svakog jutra, šest dana nedeljno, Metju odlazi sa gradilišta Eko Atlantic u 4 časa ujutro. Društvo mu pravi 24-godišnji Gift Mvaele, pomoćnik ovde poznat kao „kamionski momak“, koji mu pomaže tokom dana. Gift pere kamion, usmerava Metjua kada ide unazad na malom prostoru i dodatno osmatra okolinu što je potrebno kada je saobraćaj gust. Svakog dana 200 kamiona putuje iz različitih kamenoloma u Eko Atlantic.

Putevi su loši pa nam je saobraćaj najveći problem. Čim izađete iz kamiona da popravite probušeni pneumatik, možete da se nađete u opasnosti.

Metju i Gift prvo dolaze u kancelariju i radionicu transportne firme u Ibadanu, gde preuzimaju nalog za utovar. Put do tamo se smatra jednim od glavnih državnih puteva, ali je asfalt toliko iskrpljen i u tako lošem stanju da im i pri slabom jutarnjem saobraćaju treba više od dva časa da stignu do odredišta. 

 

Kada dobiju nalog za utovar, Metju izlazi sa glavnog puta i skreće na manji koji na kraju postaje šljunčani put koji vodi do kamenoloma. 

„Putevi su loši pa nam je saobraćaj najveći problem. Čim izađete iz kamiona da popravite probušeni pneumatik, možete da se nađete u opasnosti“, kaže Metju.

Uz šljunčani put koji vodi do kamenoloma raste bujna vegetacija. Tu i tamo se vide sadnice jama, stabla kasave i čudna stabla banana. Kamion ostavlja oblak sitne prašine za sobom, a nekoliko žutih leptira leprša uz vetrobransko staklo.  

Iznenada se usred šume pojavljuje kamenolom. Beli kamioni sa žutim poluprikolicama sa ravnim stranicama idu jedan za drugim da preuzmu teret. Dok se granitni blokovi uz tresak i zaglušujuću buku utovaruju na kamione, Metju, čekajući da dođe na red, koristi priliku da proćaska sa drugim vozačima. 

Granitni blokovi predviđeni za izgradnju Velikog lagoskog zida prečnika su 1,5 metara, a kamioni mogu da voze najviše 30 kubnih metara tereta. Količinu kamenja koje može da se transportuje do zida pri svakom putovanju ne određuje masa kamenja, već prostor na poluprikolici sa ravnim stranicama. 

Kada Metju i Gift završe sa utovarom, mere masu kamiona na izlazu i kreću nazad za Lagos. Već je 14.30 pa je saobraćaj mnogo gušći. Obično im treba četiri časa da se vrate u Eko Atlantic i Metju zna da će doći po mraku. Pauza za ručak ne dolazi u obzir. 

„Ne možemo stalno da stajemo jer nikada nećemo stići“, kaže on. 

Metju i Gift uglavnom provode ceo radni dan u kamionu. Nose hranu sa sobom i jedu u vožnji, a kada je tempo sporiji, Metju uključuje CD uređaj. Između dve Biblije sa izlizanim koricama nalaze se muzičke kompilacije Pola Sajmona, Stivija Vondera, Džejmsa Brauna i Skitera Dejvisa, zvezde kantri muzike. 

„Naravno, imam i malo nigerijske muzike“, kaže Metju uz osmeh. 

Potiče sa jugoistoka Nigerije, iz oblasti koja je prethodno bila poznata kao Bijafra, a sada kao država Enugu. Njegov otac je bio pijačni trgovac, ali je porodica ostala bez novca pa je Metju morao da napusti srednju školu nakon prve godine.

„U mojoj porodici je bilo petoro dece. Kao jedini sin morao sam da se brinem za sebe od rane mladosti. Moja jedina šansa je bila da postanem vozač kamiona jer nisam imao novca da investiram u svoju firmu, a moja porodica nije imala dovoljno zemlje da nas sve zadrži.“ 

Međutim, posao vozača u Nigeriji ume da bude krajnje nepredvidljiv. Metju pokazuje na reku koja se izliva pri obilnoj kiši. Saobraćaj se tada prekida i transporteri moraju da čekaju da se voda povuče.

Moja jedina šansa je bila da postanem vozač kamiona jer nisam imao novca da investiram u svoju firmu, a moja porodica nije imala dovoljno zemlje da nas sve zadrži.

Prolazimo pored cisterne koja se tokom jutra prevrnula u suprotnom smeru. Lokalno stanovništvo je brzo uklonilo njen sadržaj. Ovog puta je sve prošlo u redu, ali se ponekad desi da varnica zapali gorivo i da bude dosta povređenih, pa čak i nastradalih. 

Kamion i nekoliko drugih vozila oštećenih u sudaru stoje kraj puta i jasno ilustruju Metjuov opis saobraćajnih prilika u državi u kojoj izgleda da saobraćajna pravila ne važe. 

Međutim, Metju vozi mirno i bezbedno. Kod kuće u Lagosu ima ženu i četvoro dece, ali ih viđa samo nedeljom.  

„Radimo dugo i uveče ne mogu da stignem do kuće. Saobraćaj u Lagosu je mnogo haotičan. Ipak, subotom uveče odlazim kući s posla i provodim nedelju sa porodicom. Obično idemo u crkvu.“    

Dan u Nigeriji brzo prelazi u noć pa Metju stiže na gradilište Eko Atlantic kada je već mrak. Na ozidanoj obali je duga kolona kamiona koji treba da istovare teret na mestu gde se zaštitni zid spaja sa morem. 

Metju čeka pod reflektorima dok ne dođe na red, a zatim se okreće na uskom molu i ide unazad da bi istovario granitne blokove u more. Talasi ritmički udaraju u zid, a vazduh je i dalje topao, slan i vlažan iako je temperatura pala. Sa obale se vidi samo nekoliko bledih svetala iz Lagosa.

Radni dan je gotov. Iza sedišta Metju drži umotanu prostirku koju uveče vadi i širi preko dva sedišta u kabini u kojoj spava. 

U četiri časa ujutro, ponovo je spreman za novi početak. Tada prvi kamioni napuštaju Eko Atlantic i idu na sever.

Kamion

Volvo FMX 6×4, tegljač konstruisan za transport teškog tereta; kiperska poluprikolica sa ravnim stranicama marke Meiller; D13 Euro III motor od 400 KS. 

Zbog loših puteva, maksimalna brzina Volvo kamiona isporučenih u Nigeriji ograničena je na 75 km/h.

Transportni zadatak: Do sada je isporučeno 50 kamiona za transport granitnih blokova za izgradnju velikog zaštitnog zida u Lagosu koji se gradi oko novog naselja Eko Atlantic.